2013

mama
Ukoliko ste gledali film “El laberinto del fauno”, sigurno se sećate bića koje ima oči u dlanovima. Ostvarenje “Mama” se na veoma sličan način odnosi prema svom čudovištu.
Čovek koji povezuje ove filmove je Giljermo Del Toro (Guillermo del Toro), koji u ovom hororu igra ulogu producenta, ali je prisustvo njegovog senzibiliteta više nego očigledno. Ovo je očekivano, budući da je režiser Andres Mušieti (Andres Muschietti) veoma mlad i “Mama” je njegovo prvo celovečernje delo. Ovo ima svoje prednosti i mane – očigledna prednost je bogatstvo scenografije, u kojoj je čak i napuštena kuća u šumi sa očiglednom ljubavlju uređena, a potom za potrebe filma i ruinirana, i šarenolikost vizuelnog prepričavanja (film koristi sekvence snova, tuđih sećanja iz prvog lica kao dopunu horor atmosferi koja se obično bazira na blokovima “iskustva užasa” u realnom vremenu). Problem je što se priča i zaplet filma u delu shvata veoma olako, i na trenutke pravi potpune nelogičnosti.
Finansijska kriza dovodi do strašnog zločina unutar porodice, iza kog ostaju dve devojčice, izgubljene u šumi, i pronađene nakon pet godina. Nikom nije jasno kako su preživele, i polu-divlje, vraćaju se Lukasu, rođenom bratu njihovog oca (i počinioca zločina). Lukas i njegova devojka prihvataju devojčice, koje navode da su preživele samo zahvaljujući “mami”, što odrasli otpisuju kao fantaziju. Isti entitet ne deli to mišljenje, i polazi za devojčicama.
Del Torov pristup se takođe vidi u odnosu prema izvoru straha, i pitanja koliko bi to trebalo mistifikovati – usled toga, imamo solidnu kombinaciju stvari koje se dešavaju tik izvan kadra, i kasnije puno prikazivanje stvari koje su nas nekoliko trenutka užasavale. Ovo je takođe pokušaj da se prevaziđe granica žanra, i da ovaj horor postane pomalo i drama, ali u tome ga ubija loše napisan scenario (bibliotekarka koja odjednom postaje stručnjak za duhove, proračunat profesor koje odjednom odlučuje da srlja u opasnost bez bilo kakvog promišljanja). “Mama” je mnogo bolji horor nego što pokušava da bude priča o tugi i gubitku potomstva. Kao i stvorenje iz “El laberinto del fauno” mama bi trebalo da ostane nejasan užas, umesto da bude neupečatljiv tragičan lik iz prošlosti.
Na osnovu scena koja se pojavljuju u trejleru a kojih kasnije nema u filmu može se zaključiti da je iz nekog razloga bar delimičnog iskasapljen u post-produkciji. Da je malo promišljeniji i da se usmerio na svoje najveće “bogatstvo”, koja predstavlja, malo je neprikladno reći, decu iskrivljenu traumom gubitka roditelja i odrastanja u natprirodnim uslovima zanemarivanja, “Mama” je mogao da bude zaista nesvakidašnji horor. Ovako, dobili smo ono što obično dobijamo od žanra – trenutke prepadanja praćenje rupama u priči i krajem koji nije baš zadovoljavajući ni u jednom pogledu.

Neosporno je da je Tom Kruz odličan glumac – dovoljno je pogledati “Rođen 4. jula” ili “Magnolija” da svakom postane jako teško da ospori Kruzove sposobnosti na velikom platnu, ali u ovom filmu njegov talenat ne znači puno.
U svom novom delu, Kventin Tarantino nam ponovo daje film o stvarima do kojih nam je najviše stalo – ljudi, ovaj put u onom delu istorije kada milioni nisu posedovali sopstvene živote. U vesternu koji prati nameru bivšeg roba i novopečenog lovca na ucene Đanga da pronađe i oslobodi svoju suprugu, režiser daje čudan i lutajući put priče, i ponovo, kao što smo do sada morali da se naviknemo, odbija da prati uvod-zaplet-kulminacija-rasplet šemu standardne filmske naracije.
Njihov plan je bio jednostavan – Marki, šef ilegalnih kockarskih partija jednom je sam organizovao pljačku svoje igre. Ovaj put, oni su planirali da ga opljačkaju, sigurni da će njegovi šefovi biti sigurni da je on ponovo uradio isto.


